Home About Archive Exit Top
Meni, eto , ništa sem nas dvoje nije značilo.
U mom srcu zauvijek ćeš ostati jedan ; jedini.
I da znaš, jedini si vrijedio od svih.
Posts
<
13.12.2013.

krijem te od svijeta, pa čak i od sebe..

ponašaš se kao tuđi, kao neko ko nikada nikome nije pripadao. ostavljao si takav dojam, a samo mi smo znali da moj si. ne želim ni da pomislim na gubitak tebe, barem onog dijela koji meni pripada. riječi napisane tako davno, ali i dalje bole. želim sa ovim da završim priču o njemu jer više nema smisla voljeti ga kada nije moj. da li je ikada ustvari bio ? ne znam, vjerovatno nikad neću ni saznati. možda je tako i najbolje, možda će manje da boli. i ovo je svakako previše. lijepo moja nura kaže :'svako ima svoju tugu, i svakome se njegova čini tužnijom od tuđih'. i u pravu je, itekako je u pravu. eh nuri moja, kad bi ti znala koliko mene tvoje riječi bole, ali ne odustajem, postajem jača ili mi se samo čini. danas je nešto u mene duboko prepuklo. ne znam šta, ne znam ni gdje, ali boli me još uvijek. pogled na njih dvoje, nasmijane, na one ledene oči koje su mene nekada gledale, na one usne koje su me ljubile, na snažne ruke koje su me grlile, a ja se gubila slušajući otkucaje njegovog srca koje mi je bilo tako blizu, ali opet daleko. nije mogao da me zavoli.. osmijeh mu je nestao kada me je ugledao, još se pitam zašto ? zna li ? zna li da me još boli svaka njegova riječ, svaki zagrljaj, poljubac ? kažu ne traži krivca u drugom, on je uvijek u tebi, pa valjda je i sada tako, tješim se time. i dalje tragam za nečim što sam davno izgubila, toliko davno da više i ne znam šta sam to izgubila, kada i zbog čega.. jesam li sretna ili nesretna što sam te našla ? jesam li sretna ili nesretna što sam te izgubila ? jesam li te našla ? jesam li te izgubila ? reci mi. boli me. jako.







06.12.2013.

tako sam ja, bez tebe, nedovršen raad perfekcije ;

..srce se crta sa dve polovine, vraća se onome sa koga se skine ; nismo ni mogli da imamo bolji kraj .



03.12.2013.

fuck fuck fuck

i vidjeh ga nakon dužeg vremena, oči tamno-smeđe, pogled leden, usne najljepše. nije se promijenio, ni sekunde. poželjeh samo da me zagrli, onako kako je to učinio prvi put prije tri godine, najjače, najsmjelije, kako je samo on znao, da opet osjetim onaj parfem od kojeg sam zavisna, poželjeh da opet budem njegova.



09.11.2013.

..



26.10.2013.

zašto je tako teško prestati voljeti nekoga ?

postala sam zavisna od 'ispovesti'. svaki dan provedem bar 1h čitajući sve ono što ljude muči, što ih razdire iznutra, što nemaju snage izgovoriti naglas, jer znaju da bi tada postalo realno, i boljelo bi. itekako bi boljelo. ja nemam snage, a ni vremena da napišem sve ono što me svakim danom, iznova ubija. prvo dođe kao bolna uspomena, samo sjećanje, zatim osmijeh, a onda suze krenu i nikako da se zaustave. boli me kad ga vidim onako nasmijanog, sretnog, kao da nema nijedne brige u životu, kao da mu sve lahko ide. a i ne sumnjam da je tako. uvijek se izvlačio, snalazio, tražio najlakši put do cilja, i u tome je uspijevao, a ja.. ja sam bila samo sjenka pored njega, ona neprimjetna sjenka koja mu ništa nije značila. a sama sam kriva jer sam mu vjerovala na riječ, nisam tražila nikakve dokaze jer sam u podsvijesti znala da ih ne bih dobila.. a opet sam se nadala.. jebeš ga. promijenio me. sama njegova pojava je uticala na mene toliko jako da se nisam mogla oduprijeti.. nego, počeh sa ispovestima, i opet nekako završih o nama. mislim o njemu, on i ja smo davno prestali biti 'mi'. možda to nikad nismo ni bili, ko će mu ga znati ? opet sam počela.. čitala sam mnoge ispovesti inspirisane balaševićevim citatom.. 'Prošlo je deset godina. Ja imam dve diplome, ona dve devojčice. Bogatija je od mene za dva života.' strah me je da i ja ne završim ovako, sa 'dve diplome', a volim ga previše.. sve se nadam da će proći.. 'Mogla je ona bez njega. Itekako je mogla! Odlično je glumila hladnokrvnost, pred svima se trudila biti ravnodušna, i ako se u njoj nešto preokrene svaki put kad ga neko spomene.' ubi me ti, moj balaševiću <3



22.10.2013.

javi se, pojavi se, dodaj svijetu malo boje, čudo moje (:

otvaram njegov chat, pišem 'volim te' i čekam. šta čekam ? pojma nemam. neko čudo, neki znak, bilo šta. ali ništa, ništa se ne dešava .. ruke mi drhte i samo molim Boga da pogodim pravu tipku, da obrišem sve ono što osjećam prema njemu. riječi sam uspjela obrisati, ali osjećanja..nikad ! izgleda da mi se sprema još jedna neprospavana noć puna bolnih uspomena.. i ponovno mijenjanje mokre posteljine u gluho doba (:



18.10.2013.

ja znam da ti možeš puno bolje, naravno da znam ja to ..

.



08.10.2013.

nedostaješ, tako mi nedostaješ

kako postati svjestan da se sve mijenja, da sve prolazi, da će sve jednom proći; i tuga i sreća, i radost i bol, i ljubav i mržnja. kako ostati pri sebi gledajući njega, tako savršenog.. njega, koji ti je jednom bio sve. tvoj oslonac, tvoj najbolji prijatelj, tvoja ljubav, tvoja zakletva.. njega, koji je bio moj, samo moj. njega, kojeg sam mislila da ću samo ja imati, a sada kao da je tuđi. nije više moj.. kako ga pogledati, a ne izdati sebe ? znam da bi shvatio sve u istoj sekundi. zar je teško protumačiti pogled pun ljubavi isprepletene mržnjom, oči pune suza koje jedva čekaju da padnu preko obraza, kao da će im biti lakše.. da, baš.. mrzim kad ga spomenu. kao da to namjerno rade samo da bi vidjeli onaj najljepši osmijeh pri spomenu njegovog imena, koji me, nažalost, nikad nije izdao. mogu da ga mrzim jer me je povrijedio, mogu čak i da nastavim da ga volim, iako će da boli, to mi je najlakše.. najgori je osjećaj biti pored nekoga koga voliš, stajati tako blizu da osjetiš njegov miris, onaj toliko poznat, najdraži, a znati da više nikad nećeš osjetiti njegove ruke na sebi, da njegove usne više neće prići ni blizu tvojima, da njegove oči, one najljepše, više nikada neće tebe pogledati kao što su nekada znale.. njega sam izgubila, ali onaj osmijeh nijedna neće imati kao ja.. to ne dam nikome..



07.10.2013.

u jedno sam bila sigurna..

nikad mu više neću dopustiti da mi se približi, nikad, makar to platila krvlju svojom, svojim životom; pa čovjek me ne voli, i tu je kraj priče. NBH <33333333



06.10.2013.

postoji li išta teže, gore, bolnije od gubitka sebe ?

- on: ovako više ne ide, ja sam kriv.. - ja: samo sam čekala ovu poruku :) - on: dosta toga se promijenilo, sve mi je postalo mučenje.. - ja: znaš da ja ne mogu bez tebe.. - on: ni ja bez tebe, al te nisam zavolio onako kako sam trebao.. samo jedno tražim od tebe, ostani takva kakva si sada. - ja: pusti me večeras, uvijek ću biti tu za tebe, samo nemoj večeras.. i to je to. samo tako izgubiš nešto što ti je bilo najvrijednije, nešto što si čuvao kao zrno pijeska, nešto što si vješto sakrivao od drugih, što nisi želio pokazivati drugima, nešto što nikada nije trebalo da izgubi svoj smisao. ali ipak jeste.. ma koliko to bilo teško, moram nastaviti dalje. moram mu dokazati da sam bolja od onoga čime me je on smatrao. da sam bolja od svake one o kojoj mi je pričao sa iskrom u očima, a samo tu iskru nije imao dok je mene u oči gledao i progovarao ono 'volim te'. kako to nisam primijetila. luda, zaljubljena pa i ćorava izgleda.. i želim da na kraju shvati da ga nikad nijedna neće trpjeti i voljeti kao što sam ja .. nedavno me je jedna profesorica pitala da li sam zaljubljena. istog trena sam rekla da. ona se nasmijala.. ali šta je to ustvari ljubav ? šta je ona mislila pod rječju 'ljubav'? iskrenost ? poštovanje ? povjerenje ? voljeti nekoga ? ja ništa od ovoga nisam imala, ali sve sam mu pružala. sve do posljednjeg.. nikad mu nije bilo stalo do mene, a ono njegovo 'volim te' bilo je čista formalnost. ma sve to njemu na dušu .. postat ću onakva kakva sam trebala od početka da budem. hladna, bezobrazna, i neću nikoga da volim. tako me on sad nauči.. hendikepirana nisam, ali i dalje ne mogu da se pomjerim sa ove jebene stolice.. ustvari, nemam više srce, da li se to pika kao hendikep ? - neki glas, miris neki, i jedna lepa zvezda ne mogu, noćas, da dignu iz moje dubine sve što je bilo.. ovo mora da su mi popucali svi konci, tanani, što vezahu mene za moje juče.. (I.A.) eh ljubavi moja, ti si moje juče.. - poslije sam shvatila da je to kazano tek onako, usput, bacanje riječi u vjetar da oslabe sluh, prašine u oči da zamagli pogled... (NBH) nuri moja, šta bih ja bez vas :)




Stariji postovi